2011-02-09

Da l’ da gledam il’ da slušam ?

Sećate se one otrcane:  „jedna slika vredi  više od hiljadu reči!!“


„Pa, naravno!“ reći ćete...



Takođe, sećate se i one  uglavnom autoritativno-preteće,  nadmoćno-upozoravajuće,  parališuće-ledene:

„Što sam video, video,  ali ako čujem...“



Takođe, poznata vam je i pojava da horor film može izgledati i komično, ako ga pretvorite u nemi...



Elem, moja dilema je: kada nešto saopštiti rečima, dakle govorom, zvukom, uzviknuti, zagrmeti, urliknuti - ako treba...



a kada napasti slikom, tom jednom od hiljadu reči... ili možda gomilom slika...



Danas, u moru zvukova, slika, filmova, reči  što se šire etrom, kakofonije zavijanja i urlikanja, kaleidoskopi pregršti  slika i fleševa obesmišljavaju svaki pokušaj da nešto važno kažemo jedni drugima...



Pri  tom, ja nemam ambicija da pričam svima, ja se samo pitam KAKO da nešto važno saopštim nekim dragim ljudima, a da to dopre do njih u pravom trenutku, na pravi način...



Jer, to što govorimo istim jezikom, uopšte ne znači  i  da se razumemo...




U prilog ovog posta, iz kaleidoskopa YouTube, za vas slikom i zvukom, filtrirala:

HOME, film Yann Arthus-Bertrand-a


Ceo film se, takođe, može skinuti sa YouTube-a.
 
Ocenite ovaj post:

2 коментара:

Unknown је рекао...

Ovih dana i ja se pitam isto ;) I-nisam još našao odgovor. Znam samo da u sveopštoj inflaciji riječi nikad nije bila skuplja Riječ ;)

Miodrag Ristic је рекао...

Verovatno rečenica moje majke koju sam najčešće citirao: "O nekim stvarima je najbolje nikada ne govoriti."

Постави коментар